Novi List > Moderne kuće našeg kraja

Prenosimo članak objavljen u “Novom Listu” 10. veljače 2013. o projektima u realizaciji naših članova.

ŽELJKO VUKUŠIĆ, INES I BORIS CIMAŠ I TIHOMIL KREITMAYER PROJEKTIRALI SU ZDANJA KOJA PRATE SVJETSKE TRENDOVE

S obzirom na laku dostupnost informacija o svjetskim arhitektonskim trendovima i laici mogu zaključiti da moderne kuće našega kraja nimalo ne zaostaju za potonjim. Takvih kuća za sada nema puno jer su neke još u izgradnji, ali ih ima i za nekoliko godina bit će ih sve više. Pažnju plijene svojim neobičnim i nesvakidašnjim izgledom a o tome kako su realizirane porazgovarali smo s njihovim tvorcima, riječkim uspješnim i nagrađivanim arhitektima Željkom Vukušićem, Ines i Borisom Cimašom i Tihomilom Kreitmayerom.

Kuća »Nest and cave house« u Opatiji s potpisom arhitekta Idisa Turata, o kojoj smo već pisali, jedna je od osebujnijih kuća naše regije. Za taj projekt autor je nagrađen strukovnom nagradom, godišnjom nagradom »Drago Galić«, za najuspješnije ostvarenje na području stambene arhitekture.

ŽELJKO VUKUŠIĆ
Svaka je kuća mikrokozmos za sebe

Dvije kuće rađene su na lokaciji kod motela Panorama, između Opatije i Matulja a jedna u Kostreni. Riječ je o obiteljskim kućama, modernima po oblikovanju. Realizirane su prije otprilike godinu i pol dana. To je postupak koji traje dosta dugo, cijeli niz godina jer je riječ o zahtjevnim projektima koje je potrebno detaljno projektirati. Sama gradnja je dosta komplicirana, kompleksna i dugotrajna. Treba stoga proći neko vrijeme da bi došlo do realizacije. Govoreći o odnosu između projektanta i klijenta valja naglasiti da je zapravo to ono što čini arhitekturu. Arhitektura ne postoji kao arhitektura ukoliko nema investitora i realizacije. Odnos mora biti dobar, uzajamnog uvažavanja, povjerenja i tek onda se može graditi prava arhitektura. Kao i u svemu drugome u životu radi se o umješnosti postizanja sklada između jednog i drugog. Ne mogu isključivo nametati samo svoje stavove kao što to ne može ni klijent. Nađemo se na pola puta. Obično investitor dolazi kod nas u biro znajući što želi. I to ne zato da bi to bilo drugačije pošto poto, već zato jer u modernoj arhitekturi nema pravila. Sa svakim novim projektom nastojimo dati uvid u razmišljanja koja proizlaze iz svakoga našeg novog projekta, odnosno koje nastojimo implementirati u neki novi. Težimo tome da uvijek budemo drugačiji ali zadržavajući nit vodilju našeg promišljanja arhitekture kao takve. Ne može jedna kuća biti u ovakvom stilu a druga u sasvim stotom. To onda nije u redu. Nema novina. Jedino što jest prisutno jest nepostojanje pravila. Pritom treba imati na umu da postoji niz ograničenja, od urbanističko-planskih postavki do financijskog elementa, do mogućnosti izvođača, što kod nas često puta predstavlja problem. Ako su izvođači kvalitetni onda je realizacija moguća. Treba se jako puno elemenata složiti kako bi realizacija bila kvalitetna. I kad sebi gradite kuću ograničeni ste s puno faktora, od suinvestitora do rokova i novaca i prostorne dokumentacije koja je velika boljka kod nas. Što se tiče troškova valja istaknuti da se sve plaća po kvadratnom metru, centimetru i kilogramu. Nema tu nekih bitnih razlika. Svakako, postoji razlika ako se pri gradnji kuće stavljaju skupa svjetljenja ili koriste skupi materijali. Svaka kuća je priča za sebe. Svaka je mikrokozmos za sebe, ali na konkretnoj lokaciji i u konkretno vrijeme. Ona je naprosto vremenski isječak, klik iz filma, iz jedne trake koju radimo i gradimo u kontinuitetu. Nastojimo uvijek biti bolji a koliko u tome uspjevamo pokazati će vrijeme. Imam specijalizaciju iz Zaštite graditeljske baštine i to može biti čudno s obzirom na to da radim samo modernu arhitekturu. No to dvoje je povezano. Ono što treba razlikovati jest činjenica da često te arhitekture koje se prodaju kao »hightech« arhitektura nisu žive. One su dobre za fotografiranje za časopise. Mi nastojimo pomiriti te svjetove, da to bude i živo i funkcionalno. Kuća treba biti izrađena prema pravilima struke ali i prema željama vlasnika, a u svom postupku nastojimo investitora educirati. To ujedno jest posao projektanta, arhitekte.

INES I BORIS CIMAŠ
Kuća »F« je »šivana« po mjeri

Obiteljska kuća »F« na Donjoj Vežici je u izgradnji. Karakteristični »T« oblik ove obiteljske kuće proizašao je iz nepovoljnog trokutastog oblika relativno male parcele. Kuća također nije velika. Sedamdesetak kvadrata prizemlja i osamdesetak kvadrata kata. Postoji još i potpuno ukopani podrum ispod većeg gabarita kuće, i naravno, obilje terasa: krovna i terase na terenu. U prizemlju je dnevni boravak s velikom staklenom stijenom otvoren prema vrtu i drvenom decku koji će u toplim mjesecima preuzeti ulogu glavnog boravišta. S obzirom na to da je kuća povučena prema sjevernom rubu parcele, korisni dio vrta je zapravo relativno velik. Za paklenih ljetnih vrućina, obitelj će vjerojatno više koristiti sjevernu terasu. Na katu su četiri sobe, svaka je južne orijentacije. Energetski kuća »F« se klasificira u razred niskoenergetskih kuća, što je ostvareno oblaganjem pročelja ETICS sistemom sa termoizolacijom debljine 16 cm, te odličnom južnom orijentacijom glavnih pročelja. Kuća se grije na prirodni plin, sistemom centralnoga grijanja s podnim razvodom. Kuća je modernog izgleda, ali u načelu nije bitno drugačija od tzv. klasične kuće. Jednako je građena opekom, nema desetmetarskih konzola ni čeličnih konstrukcija koje premošćuju velike raspone. Kuća »F« je drugačijeg izgleda jer je jednostavno »šivana« po mjeri. Po mjeri obitelji i njenih potreba, i po mjeri lokacije. Klijenti nam često kažu kako im se neka kuća koju su vidjeli u časopisu ili na internetu sviđa, ali da ne bi živjeli u njoj, kao što im se sviđaju kreacije visoke mode, ali ih ne bi odjenuli. E pa, kuća po mjeri, ne treba biti umjetnost radi umjetnosti, ona mora biti nosiva. I zapravo ne mora biti drugačija ni od klasične kuće po upotrebljenim materijalima, kvaliteti izvedbe, niti po cijeni. Samo po svojoj posebnosti. A živjeti u obiteljskoj kući, umjesto u stanu, veliki je privilegij. Još ako je ta kuća na gradskoj lokaciji i ima lijepi komad vrta, južno je orijentirana, kvalitetno građena i dobro izolirana, onda će bez obzira na veličinu, sigurno udovoljiti zahtjevima jedne riječke obitelji. Cijena građenja je standardna 800-1000 eur/m2, a kuća ima 200 m2 bruto razvijene površine, znači cca 200.000 eura ukupno, a tu su još projekt, te komunalni i vodni doprinosi.

TIHOMIL KREITMAYER
Direktan i lagan pristup terenu

Kuća se nalazi nadomak kuća arhitekte Vukušića kod motela Panorama. Nema simbolike slova »S« niti u tretmanu fasade, niti u konceptu objekta a nema poveznice s prezimenom. Kuću gledamo kao
cjelinu i vrlo je teško izvlačiti pojedine elemente u asocijativnom pogledu. Cijena svih građevinsko-obrtničkih radova i instalacija visokog nivoa iznosi cca 870 eura/m2.
Kratak opis: smatram da je velika sreća i privilegij raditi za poznatog klijenta, klijenta koji zna šta hoće, a koji je u cijelosti spreman na suradnju i poštuje projektanta i u njega ima veliko povjerenje. Naravno, tim je veća i odgovornost. O važnosti takve suradnje dovoljno govori činjenica da je u Italiji ustanovljena značajna nagrada za arhitekturu »Dedalo-Minose« za najuspješniju suradnju investitora i projektanta. Naša suradnja je počela prije dvije godine. Od ponuđene tri varijante idejnih skica s moje strane investitor prihvaća meni najdražu. Proces stvaranja teče kroz analize potreba investitora, poštovanje lokaliteta, prihvaćanje najoptimalnije tehnologije buduće eksploatacije kuće, do stvaranja pečata novog objekta. Očekujem da će njegovim završetkom do srpnja ove godine to biti i ispunjeno.
O objektu: objekt je orijentiran u smjeru sjever/jug po dužoj osi, s pogledom na cijeli Kvarner. Raspored prostorija suterena i prizemlja omogućuje direktan i lagan pristup terenu. Radni i dnevni prostori, kuhinja i blagovaonica, te radna soba se nalaze u prizemlju, a soba za gosta, te prostori za rekreaciju smješteni su u suterenu. Podrum je namijenjen za ostave i instalacije. Prvi kat sadrži spavaće sobe sa sanitarijama, te dječje sobe. Nastojalo se postići prožimanje svih prostora – čime se postigla klasična podjela – a time omogućeno i njegovo cjelodnevno korištenje. Ukupna površina objekta je cca 600 m2, tlocrtnih gabarita 12×18 m. Objekt je projektiran kao niskoenergetski, potrošnja manja od 40 kWh/m2, s ventiliranom fasadom, vrhunskom prozorskom stijenom, podnim grijanjem te dodatnim solarnim grijanjem. Zatečeno raslinje obogaćeno je novim, te doprinosi kvalitetnijem okruženju. Cijeli objekt, kao i niske zidane ograde, izvedeni su u bijeloj silikonskoj žbuci.

Izvor/autor: Sandy Uran, “Novi List” 10. veljače 2013.