HARTERA KAO URBANI REGENERATOR RIJEKE?

prenosimo s vizkultura.hr

http://vizkultura.hr/hartera-kao-urbani-regenerator-rijeke/

Kada su prije dva tjedna objavljeni gradovi kandidati koji idu u ‘drugi krug’ natječaja za izbor hrvatskog grada predstavnika za Europsku prijestolnicu kulture 2020 tada nikako nije samo proglašeno 4 grada kandidata, već je itekako puno, nadamo se, napravljeno za daljnji razvoj kulturnih politika ovih gradova, ozbiljnijeg detektiranja i realiziranja njihovih prostornih, programskih i koncepcijskih potencijala, ideja i blistavije kulturne budućnosti.

Naravno, ovakvi će scenariji značajno utjecati na kulturni razvoj, nezavisnu scenu i daljnje aktivnosti u spomenutim gradovima. Prolazi u drugi krug i daljnji razvoji projekata trebali bi odraditi mnogo i za samu arhitekturu tih gradova, možda preciznije preupotrebu bezbroj napuštenih, zanemarenih i neiskorištenih lokaliteta, objekata i zgrada kojima, osim valjda privatnog kapitala, jedino kultura može udahnuti kakav-takav život i budućnost.

Idealan primjer za to je riječka Hartera, bivša tvornica papira koju Riječani danas znaju kao povremenu lokaciju različitih manifestacija tamošnje nezavisne scene, a oni koji nisu iz Rijeke po nekada zbilja fantastičnom glazbenom festivalu. Hartera je jedna od niz lokacija koja će, ako Rijeka postane EPK 2020, jamačno odigrati veliku ulogu ne samo u toj jednogodišnjoj manifestaciji već i u razvoju i budućnosti riječke kulturne i društvene scene.

situ_1000

Upravo društveno-kulturni centar primarna je funkcija budućnosti Hartere, čiji je razvoj i buduće programiranje plod suradnje Odjela za kulturu grada Rijeke i tamošnjih Organizacija civilnog društva.

Kako je objašnjeno u programskoj studiji o projektu, jedan od osam glavnih prioriteta Strategije kulturnog razvitka Grada Rijeke 2013. – 2020., možda i krucijalnom dokumentu za EPK kandidaturu, je razvoj i jačanje nezavisne i kulturne scene u Rijeci.

Jedna od primarnih akcija vezanih za ovakav stav jest da Grad Rijeka svojim aktivnostima “nastavlja razvijati ideju promjene koja se tiče načina upravljanja gradskim kulturnim resursima, infrastrukturom i dalekosežnosti planiranih strateških promjena unutar kojih će kultura preuzeti aktivniju ulogu u procesu urbanog preobražaja i iskoristivosti postojećih resursa radi nužnih promjena u daljnjem razvoju kulturnih politika”.

GIF_Fotomontaza_700

Premda djeluje utopijsk, baš zbog kandidature za EPK i strategije kulturnog razvoja grada, određen je ovaj precizan i snažan smjer razvoja aktivnosti, unutar kojih koncept Društveno-kulturnog centra Hartera sasvim odgovara tematici i ciljevima, i nastavlja daljnju razradu baš dvaju specifičnih ciljeva, a to su obnova kulturne infrastrukture u vlasništvu grada i potpora razvoju nezavisne scene. No također projekt sugerira kako za reaktivaciju ovakvih prostora kultura sama nije dovoljna.

Promatrajući na koji način će ove idejne zamisli biti realizirane, predstavljamo vam prostorno – programsku studiju za Društveno-kulturni centar Hartera čiji su autori arhitekti Ida Križaj (idakrizaj.com) i Idis Turato (idisturato.com), a nastao je u suradnji s niz stručnih suradnika (Maja Persić i Jakov Matas) te programskih suradnika: Damir Batarelo (SUM), Davor Mišković (Drugo more) i Damir Martinović Mrle (Klub Ljubitelja Buke). Projekt je financirala Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva u sklopu programa ‘Prostori (su)djelovanja’.

tlocrt_1000

Primarna pitanja koja su arhitekti i autori studije stavili pred sebe bila su kako ovaj prostor, u percepciji Riječana i prostornom odnosu Rijeke doživljavan kao ‘kraj grada’ učiniti atraktivnim i ravnopravnim dijelom centra grada, udaljenim samo 1,5 km od njenog pravog centra? Na prostornu problematiku nastavlja se ona programska I postavlja pitanje kako obnoviti rad na mjestu koji je potpuno izgubio osnovnu supstancu i smisao proizvodnje te kako vratiti svakodnevni život u prostor potpuno očuvane stambene izgradnje, u kojem se posljednji puta živjelo prije 100 godina? Uz ove problematike nametnule su se one infrastrukturne pa je za cjelovitost projekta trebalo promisliti I kako osigurati energetsku i infrastrukturnu autonomiju dijela grada ne koristeći klasične izvore komunalnih priključaka. Na posljetku, vodeći se programskim smjernicama, ali također imajući na umu realitet prostora na kojim živimo, trebalo je dati odgovor na pitanje kako održivo misliti kulturu kao pokretača promjene i jasnog urbanog regeneratora, a živimo u vremenu kulture kao zabave i spektakla?

01gif_maketa

Hartera je nekada bilo proizvodno vrlo napredno područje s velikim brojem radnika što je uključivalo još veći protok ljudi.. Ono što je ostalo skoro netaknuto od nekadašnjeg radnog i životnog prostora Hartere je impresivna arhitektura velikog prostornog i organizacijskog potencijala. Ono što je za korištenje prostora Hartere ‘in the meantime’ odigralo svojevrsni problem – apsolutna komunalna isključenost od gradskih priključaka, zapravo je istovremeno postalo najveća zasluga koja je do danas štitila ovaj prostor od mogućih devastacija, bespravne gradnje i stihijskih preinaka.

Pozicija samog područja Hartere kao ‘crne rupe’ grada na granici divljine i urbanosti ogroman je potencijal za novu regeneraciju koja se izvodi kroz tri zasebna, ali potpuno ovisna i nedjeljiva organa budućeg tijela. U nastavku pročitajte više o projektu kroz tekst autora projekta:

Projekt centra DKCH predlaže i projektira postojeću staru proizvodnu halu Parafinka u prostor kreativnog poduzetništva, stambeno-hostelski smještaj u kompleksu starih stambenih zgrada tvornice (danas u vlasnistvu Peje Kovačevića) te velike i male dvorane s pratećim sadržajima Marganovo, kao centra izvedbenih umjetnosti, konferencije i administracije. Pored navedenih građevina, važan i nedjeljiv dio kompleksa čine kanjon Rječine sa svojim tokom vode, te akvadukt s pratećim sadržajima kao glavni infrastrukturni element kompleksa DKSH.

a2_1000

Veliki energetski potencijal samog područja oko kanjona Rječine nameće iskorištavanje postojećih vodnih resursa. DKCH koristi tok Rječine, vodu i zapušteni akvadukt kao glavni sustav korištenja, distribucije i eksploatacije toka vode kao pogona male elektrane, niza uređaja i malog mlina. Pored vode iz otvorenog toka, svaka građevina skuplja kišnicu, koju filtracijom kasnije koristi kao pitku vodu, a cjelokupan sustav otpadnih voda recikliranjem se reupotrebljava kao ‘siva’ voda za sanitarije i navodnjavanja. Zbog ograničenog osunčanja proizvodnja i vlastita izrada solarnih panela djelomično opskrbljuje građevine na sjevernoj strani Rječine. Time je glavna ideja održivog i zatvorenog kruga provedena ne samo prostorno-programski, već i infrastrukturno.

Stara tvornička hala Parafinke projektom DKC Hartera pretvara se u centar kreativnog poduzetništva, rada i proizvodnje, “kontroliranog farminga” kao ekološki najprihvatljivijeg i ekonomski najisplativijih načina poljoprivrednog uzgoja. Proizvodnja pive ‘Hartera’ od kvalitetne riječke vode i aeroponički uzgoj zdravih i funkcionalnih kultura u istoj vodi međusobno se nadopunjuju. Mogućnost jednostavnog pregrađivanja prostora omogućava postojećim malim i srednjim lokalnim poduzetnicima korištenje uvedene tehnologije i naseljavanje ovog prostora. Reciklažni kreativni centar omogućio bi radionice s biciklima, namještajem, elektronikom, razvojem inovativnih modela prijevoza u jedinstvenom coworking okruženju. Biodizel postrojenje sa skladištem omogućavalo bi razvoj patenta proizvodnje energije iz potrošnih ulja skupljenim u ugostiteljskim objektima na području Hartera i okolice, s proizvodnjom od 250L biodizela na sat. Unutar stare hale predviđena je izvedba audio-video studia u kojem bi se kontinuirano održavale edukacije i vježbe različitih oblika glazbe. Ovaj odjeljak je zamišljen za razvoj nove generacije DJ-a, elektroničara, cyber-tehničara i ostalih.

a4_1000

a7_1000

Veliko staro skladište krpa i kudelje za proizvodnju papira, u recentnoj prošlosti korišteno kao dvorana za koncerte i predstave, predviđa se kao centar izvedbenih umjetnosti. Naglasak ove građevine je na nezavisnoj izvedbenoj sceni koja za sada nema stalni prostor za probe izvedbenih umjetnosti. Konstruktivno vrlo stabilna, ali i fleksibilna, dvorana je podijeljena u 3 velike dvorane te je opremljena i montažnim teleskopskim tribinama jednostavnim za ručno upravljanje. Uz prostor izvedbe, uz nju se veže i dvoetažni prostor ispod svodova gdje prizemlje čini prostor koji opslužuje, dok se na katu nalaze uredi s komunikacijskom galerijom. Vremenska i sadržajna dinamika omogućit će daljnje širenje dvorane koja ima još 2 faze proširenja.

koristenje_1000

Mala dvorana Marganovo predviđena je ovim projektom u novi konferencijsko administrativni prostor. Ulazni hal male dvorane uključuje manji ugostiteljski prostor s potrebnim skladišnim i saniranim prostorom. Ovaj ugostiteljski objekt vezan je s privremenim šankom na terasi velike i male dvorane Marganovo. Na ulazni hal nadovezuje se manji prezentacijski i konferencijski prostor, koji se može koristiti za manje koncerte, okrugle stolove, edukacije itd. Nekadašnji stan i terasa ostaju uredskim montažnim prostorijama tako da je u svakom trenu zbog vremenskih i sadržajnih dinamika omogućena prenamjena i razmještaj. Terasa velike i male dvorane Marganovo zadržava svoju postojeću prostranost i koristi se ravnopravno za sadržaje koji mogu funkcionirati u nekondicioniranim uvjetima.

marganovo_1000

Stara stambena građevina na prostoru Marganovo, povijesno namijenjena stanovanju radnika i dijela uprave stare Tvornice papira, idealna je za suvremenu nadogradnju u smještaj budućih zaposlenika Društveno-kulturnog centra Hartera, kao i za stalni boravak, ili privremeni smještaj, umjetničkih rezidencija sudionika budućih edukativnih i kulturnih događanja. Za prostornu organizaciju iskorištena je već postojeća podjela prostora s centralnim hodnikom u dvije zgrade, gdje je svakoj sobi omogućeno danje svjetlo i vlastita kupaonica. Postignut je također dodatni smještajni kapacitet manjeg hotela-hostela s cca 50 kreveta i 2 apartmana. Uz revitalizaciju građevina, posjed Peje Kovačevića koji se širi prema sjevernom brdu, obnavlja se u tradicijski vrlo relevantan toponim “bakarskih” vinograda. Poljoprivredna proizvodnja grožđa, te izrada vina i njegovih destilata “Hartera”, nadogradnja je ponudi ove građevine kao nove atraktivnosti, ali i obogaćenju škrtog krajolika kanjona Rječine.

a1_1000

naziv projekta: Društveno-kulturni centar Hartera
faza projekta: prostorno – programska studija
autori: Ida Križaj, Idis Turato
stručni suradnici: Maja Persić, Jakov Matas
programski suradnici: Damir Batarelo (SUM), Davor Mišković (Drugo more), Damir Martinović Mrle (KLJB)
uvodni tekst: Ivan Dorotić



Ostavi komentar