RETROSPEKTIVA PROSTORNOG PLANIRANJA U PRIMORJU

*** prenosimo sa Pogledaj.to

U Rijeci se 7. i 8. svibnja obilježava trideseta obljetnica javne ustanove Zavoda za prostorno uređenje Primorsko-goranske županije. Tim povodom prenosimo tekst Andrije Randića koji daje retrospektivu prostornog planiranja u Primorju druge polovice prošlog stoljeća, kada su postavljeni temelji upravljanja okolinom na načelima održivog razvoja.

Prostorno planiranje novo je područje djelatnosti, koje proizlazi iz urbanističkog planiranja kao starije srodne discipline.
Za razvoj prostornog planiranja posebno je važan osnutak Urbanističkog Instituta Hrvatske (1947.) i Urbanističkog Instituta za Rijeku, Istru i Sjeverno primorje (1952.), te donošenje Zakona o urbanom i regionalnom planiranju (1961.).

Planovi, prema kojima se već od 1953. godine usmjeravalo izgradnju i korištenje zemljišta na području općina pri kvarnerskog pojasa i kvarnerskih otoka, bile su studije dugoročnog razvoja i urbanističkih planova većih mjesta.
Prvi regionalni plan za kvarnerski prostor bio je izrađen 1957. godine pod nazivom “Kvarnerski regionalni plan”. Za kompleksniju zaštitu prostora značajniju ulogu su imale “Odluke koje zamjenjuju regionalni plan obalnog područja”, izrađene za sve priobalne općine naše regije.

3

Od 1962. do 1966. godine provedena je sistematska valorizacija jadranskog prostora izradom niza planova u suradnji s agencijom Ujedinjenim narodima – Programom za razvoj (United Nations Development Programme – UNDP).U razdoblju od 1966. do 1969. godine nastavila se izrada planova u okviru Projekta Južni Jadran, a od 1970. Projekta Gornji Jadran.

Najvažniji dokument tog vremena, koji je obuhvatio cijeli prostor Primorsko-goranske županije je “Koordinacioni regionalni prostorni plan Gornjeg Jadrana” (1972.). Prostor obuhvata plana je područje Sjeverne Dalmacije, Like, Kvarnera, Gorskog kotara, Istre, Slovenskog priobalja, Slovenskog krasa i dio slovenskih visokih Alpi. Osnovna svrha plana bila je da se za to, relativno nerazvijeno područje, utvrde mogućnosti razvoja i dosljedno tome stvore temelji prostornog uređenja.

U okviru Projekta Gornji Jadran pristupilo se izradi šesnaest detaljnih urbanističkih planova na područjima pretežno podesnima za turistički razvoj. Na teritoriju današnje Primorsko-goranske županije izrađeni su detaljni prostorni planovi Crikvenica, Glavotok (Krk), Mali Lošinj te Strategijski razvojni plan otoka Krka (1971.). Nosilac izrade navedenih planova bio je Urbanistički Institut Rijeka u suradnji sa Shankland Cox & Associates – London. Istovremeno je izrađen detaljni plan Rijeke – centar (Zavod za urbanizam i izgradnju Rijeke u suradnji s SC & A – London). Ti planovi sadržavali su cjelovit planski sadržaj od analitike, sinteze do provedbenih elemenata i mjera pa je velik dio planova nakon revizije i nadopuna i danas u primjeni. Po općoj ocjeni to je razdoblje najintezivnije planerske aktivnosti, ne samo na istočnoj obali Jadrana, već i Sredozemlja.

9

Detaljni prostorni plan Glavotok (Krk), 1971., voditelj Plana: Andrija Randić

Poseban uspjeh i korist tih projekata je u stvaranju i školovanju planerskog kadra zahvaljujući prisustvu brojnih stranih eksperata iz Engleske, Francuske, Italije, Njemačke i drugih zemalja, koji su zajedno sa našim stručnjacima bili nosioci izrade planova.

To je vrijeme procvata, snage i važnosti Urbanističkog Instituta Hrvatske, Urbanističkog Instituta Rijeka i Urbanističkog Zavoda Dalmacije čija je osnovna djelatnost bila izrada prostornih i urbanističkih planova.

Sljedeći plan značajan za ovo područje je Prostorni plan SR Hrvatske (1974.) koji je predstavljao stručnu osnovu za dugoročno usmjeravanje osnovnih komponenata korištenja i uređenja prostora.
Prostorni plan Hrvatske, kao i Koordinacioni regionalni prostorni plan Gornjeg Jadrana tretira Rijeku i riječko metropolitansko područje kao terminalni prostor Hrvatske i Srednje Europe. No, plan u istom terminalnom prostoru u kojem je locirano niz zagađujući industrija, predviđa i porast turističkog privređivanja i to prvenstveno stacioniranog, turizma s brojnim novim krevetima i brojnom radnom snagom. Sukobe koji iz toga nastaju bilo je potrebno hitno ublažiti koordiniranim akcijama očuvanja prirodne sredine.

Problematika zaštite okoline u svim ovim planovima tretirala se standardno za to vrijeme, što znači da su planovi obuhvaćali zaštitu prirode i donosili prijedloge za sanitarnu infrastrukturu. Pitanje utjecaja zagađenja na ekosisteme te utjecaja kretanja trendova zagađenja na okolinu, stanovništvo i prirodne sisteme, nisu u to doba gotovo nigdje, pa i u nas, izgledali od presudnog značaja.

10

iz Detaljnog prostornog plana Glavotok (Krk), 1971.

Da bi se procijenili do tad izrađeni prijedlozi i ostvarenja sa stanovišta utjecaja na okolinu, kao logičan nastavak i dio cjelokupnog planerskog ciklusa, 1972. godine od iste agencije Ujedinjenih naroda – Programa za razvoj (UNDP) prihvaćen je Projekt zaštite čovjekove okoline u jadranskoj regiji Jugoslavije – JADRAN III.
Inicijativa za osnivanje ovog Projekta sa sjedištem Uprave Projekta u Rijeci potekla je iz riječkog područja, radi toga što se upravo na tom području Jadrana planirala najveća koncentracija izgradnje velikih razvojnih projekata, što je otvorilo niz pitanja zaštite okoline na koja Projekti Južni i Gornji Jadran nisu mogli dati valjani odgovor.

To je bila jedna od prvih reakcija na Deklaraciju Ujedinjenih naroda o čovjekovoj okolini, donesenu u Stockholmu 1972. godine. Ta deklaracija prihvaćala je, među ostalim, dva važna principa, Princip 14, koji govori da se u racionalnom planiranju nalazi osnovno oružje za podmirivanje konflikata između potreba razvoja i potreba zaštite i Princip 15, koji zastupa stav da ljudska naselja i urbanizaciju treba planirati tako da se izbjegnu negativni utjecaji na okolinu.

Svrha znanstvenih istraživanja glavnih komponenata okoline Projekta Jadran III, uz poštivanje gore navedenih postavki, bila je utvrditi stanje okoline u svim glavnim komponentama i postaviti znanstvenu osnovu za trajnu akciju zaštite okoline.

Po prvi put u našoj praksi realiziran je multidisciplinarni i interdisciplinarni pristup uz učešće i suradnju domaćih i stranih stručnih i znanstvenih institucija i pojedinaca.

Sektorska istraživanja organizirana su sedam radnih grupa i to:
1. istraživanje kvalitete zraka,
2. slatke vode, otpadne vode, tlo, buka, utjecaj na zdravlje,
3. istraživanje mora,
4. prostorno planiranje,
5. zaštita prirode, ekologija kopna,
6. historijsko nasljeđe,
7. turizam.

U okviru tih sektora ispitivano je stanje zagađenosti i prijenosa zagađenosti zraka, kao jednim od osnovnih medija koji neposredno djeluju na zdravlje ljudi. Daljnja područja rada bila su ispitivanja zagađenja i mjera za sprečavanje zagađenja pitkih voda (rijeka, jezera), ispitivanje štetnog utjecaja otpadnih voda, tla i štetnog utjecaja buke. Jedno od najkompleksnijih istraživanja odnosi se na istraživanje mora i to na posebno usklađenom i vrlo opsežnom programu.

Na području zaštite prirode izvršena su ispitivanja zaštite od svih oblika degradacije, istraživana je problematika pošumljavanja krša, zaštita od požara i uvedena je valorizacija i bonifikacija pejzaža. Grupa za zaštitu spomenika kulture izvršila je valorizaciju ambijentalnih cjelina i pojedinih spomenika. Turizam je tretiran kao jedan od glavnih korisnika najkvalitetnijeg prostora kojem taj prostor treba kao sredstva proizvodnje, a koji istovremeno i degradira prostor.

1

Naselje Haludovo, Krk, autor: Boris Magaš

Svaki od navedenih sektora istraživanja sadržavao je prikaz postojećeg stanja kvalitete okoline, analizu postojećih projekata, određivanje akcija i mjera za zaštitu kvalitete okoline, procjenu prihvatnog kapaciteta područja. Projekt je definirao i naznačio kratkoročne i dugoročne ciljeve koje treba realizirati, a uz to uspostavio je nove metode i pristupe u planiranju prostora.

Koristeći rezultate, saznanja i metode Projekta Jadran III, u daljnoj razradi po prvi puta na Mediteranu izrađena je Metodologija planiranja mora (Sea use) s ciljem da se pripadajućem dijelu akvatorija (države, grada, općine) u okviru izrade prostorno planerskog dokumenta odredi namjena i način korištenja mora.

Pod “planom namjene mora” podrazumijeva se izrada plana koji odgovara poznatom pojmu za kopno “plan namjene površina”, odnosno zoning planu, dakako prilagođenom specifičnostima mora, jer se kod mora više ne radi samo o njegovoj površini nego i o vodenoj masi (dubini, kubaturi), o morskom dnu i podzemlju mora.

Metodologija je bila prihvaćena u programu Mediteranskog Akcionog Plana (MAP) – UNEP-a pa nam je dana mogućnost da je prezentiramo u nekoliko zemalja Sredozemlja te je predložena zemljama sastavnicama MAP-a na usvajanje.
Izgradnja predviđena tim planovima, koja je uslijedila po završetku planova, nije striktno ni konzekventno poštivala strategiju korištenja prostora predviđenu u tim planovima. Sve je to dokaz da svijest o značaju prostora i okoline, unatoč tim planovima, zakonskim propisima i akcijama zaštite, još nije postala zajedničko vlasništvo čitavog društva.

Osnivanje Zajednice Općina Rijeka 1980. godine, koja je obuhvaćala prostor današnje Primorsko-goranske i Istarske županije,  osniva se Zavod za prostorno planiranje i zaštitu čovjekove okoline ZO Rijeka, kojemu je povjerena izrada Prostornog plana Zajednice Općina Rijeka 2000, koji je donesen 1984. godine. Uz Zavod, kao nosioca izrade i izvršioca radova, bile su uključene suradničke organizacije: Sektor za prostorno planiranje Zavoda za urbanizam i izgradnju Rijeke, Urbanistički institut Hrvatske, Urbanistički institut Rijeka, URBIS 72 – Pula, Republički zavod za zaštitu prirode, Institut Ruđer Bošković, Ekonomski zavod Rijeka, Zavod za ekonomiku Pula i drugi.

2

Naselje Haludovo, Krk

Koncepcija ovog Prostornog plana bitno korigira postojeće stanje, jer prostorni model predviđa daleko veći broj središnjih i drugih većih naselja, zajedno s postojećima i planiranim industrijskim i drugim proizvodnim, skladišnim i servisnim zonama, turističkim zonama i rekreacijskim centrima te velikim infrastrukturnim sistemima. To znači veći broj usmjerenih koncentracija rada i stanovanja, povezanih u desetak većih urbanih sistema i isto toliko manjih prostornih koncentracija, koje s okolnim prostorom čine takozvani urbani pejzaž.

Ovi urbani sistemi i ostale koncentracije stanovništva i radnih mjesta čine dio prostornog modela regije. Ostali dijelovi, bitni za ravnotežu prirodnog ekosistema i za kvalitetu življenja, jesu “dominantno prirodni” i “čisti prirodni” pejzaž, koji čine najveći dio prostora regije. Predviđa se plansko korištenje mora, što je četvrti “pejzaž” ovog prostornog modela, a to osobito važi za morske obale i neposredne prostore uz obalu koji su osnova turizma i razvoja djelatnosti nužno vezanih uz pomorstvo.

U suradnji s Institutom Ruđer Bošković – Institutom za istraživanje mora Rovinj izrađena je po prihvaćenoj metodologiji namjena mora i po prvi put je primjenjena 1984. godine pri izradi Prostornog plana Zajednice općina Rijeka. Plan namjene mora obrađivao je cjelokupni prostor kopna i mora županije. Cilj je između ostalog bio da se prostornim razmještajem sadržaja na kopnu osigura željena, odnosno zakonom propisana kategorija mora. Uz to, nužno je bilo odrediti i locirati niz aktivnosti koje se odvijaju u akvatoriju.

Pored odgovarajućeg prostornog modela, koji je značio disperziju i pravilno usmjerenu litoralizaciju privrede, naglašena je potreba da se elementi zaštite i unapređenja okoline ugrade u općinske i druge planove u regiji. Naglašena je nužnost da se, prije donošenja odluka o lokaciji i mjerama zaštite okoline u okviru i van tehnoloških procesa svih planiranih objekata i aktivnosti od utjecaja na okolinu, trebaju, u skladu s zakonskim propisima, izraditi “studije utjecaja na okolinu”, kod kojih je naročito važno da se objekti ne obrađuju izolirano, nego u sklopu zbira zagađenja na određenom ugroženom području, vodeći računa o ostalim, bližim i daljim područjima.

Ovakav prostorni model, osim što otvara mogućnosti za razvoj većih dijelova regije i omogućava bar djelomično privredno integriranje Zajednice općina, olakšava ekološku situaciju u najugroženijim područjima, omogućava bolje valoriziranje i uklapanje u život graditeljske baštine, a cijeli prostorni sistem postaje manje ranjiv na elementarne nepogode i prirodne katastrofe.

Budući da je bilo nerealno očekivati da će se u ovom relativnom kratkom planskom razdoblju do 2000. godine dislocirati svi zagađujući pogoni iz velikih urbanih koncentracija, riješiti problemi otpada i striktno primjenjivati sve zakonske mjere za sprečavanje emisija štetnih materija, ostaju i po ovoj koncepciji prostornog plana neriješeni konflikti između stanovanja, industrije i turizma u područjima koja su utvrđena kao ugrožena.

4

Zajednički prostorni plan općina Crikvenica, Opatija i Rijeka, 1980.

Nastavno na ove planove u 1984. godini donesen je Zajednički prostorni plan općina Crikvenica, Opatija i Rijeka koji je izrađen u Zavodu za urbanizam i izgradnju Rijeke – Sektoru za prostorno planiranje. Područje općina Crikvenica, Opatija i Rijeka, koje već Koordinacioni regionalni prostorni plan Gornjeg Jadrana naziva Metropolskim područjem Rijeke, a po prostornom planu SR Hrvatske treba da i buduće predstavlja glavnu razvojnu jezgru makro regije Hrvatske. Zajednički prostorni plan ( ZPP ) je po karakteru, sadržaju i po formalnoj pravnoj vrijednosti općinski prostorni plan svake općine za sebe i ujedno zajednički plan, jer je to zajedništvo nametala životna praksa i odluka samih općina. Nedostatak je što to zajedništvo nije obuhvatilo prostor i stanovništvo otoka Krka.

Koncepcija ZPP razvila se iz projekcije demografskog i društveno-ekonomskog razvoja u punoj povratnoj sprezi s postojećim prirodnim i stvorenim vrijednostima, a i brojnim ograničenima. Bitno obilježje ove koncepcije sastoji se u jedinstvenom zajedničkom organiziranju prostora triju općina. Uloga Rijeke kao glavnog žarišta razvoja proširuje se na cijeli riječki urbani sistem. Cijeli prostorni sustav struktuira se u devet gravitacijskih područja čiji centri postaju sekundarna žarišta razvoja.

Paralelno s izradom ZPP izrađena je Prometna studija Rijeke, Opatije i Crikvenice pa su tako vezane u svim fazama te je tako međusobno usklađivanje procesa izrade ZPP i prometne studije došlo do punog izražaja.
Od 1981. do 1990. godine Zavod za prostorno planiranje i zaštitu čovjekove okoline ZO Rijeka, kao stručna služba Međurepubličke komisije za koordinaciju zaštite jadranskog područja od zagađivanja (Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina i Crna Gora), proveo je u nekoliko navrata opširan snimak stanja, koji je sadržavao čitav kompleks problematike okoline, dugoročni program suradnje i preporuke društveno politički zajednicama.

Suradnja se odvijala na osnovi zacrtanog dugoročnog programa za vode, zrak i prostorno planiranje, proširujući se i na ostalu aktualnu problematiku. U tom razdoblju izrađen je čitav niz studija i elaborata koji obrađuju problematiku zaštite okoliša i prostornog planiranja s posebnim naglaskom na riječko područje. Značajna je trogodišnja Kompleksna ekološka studija Riječkog zaljeva koju su izradili znanstvenici Ruđera Boškovića iz Zagreba i Rovinja, a koja je rađena vezano uz novu izgradnju velikih industrijskih kompleksa. U ovom razdoblju intezivnije je započela izrada studija utjecaja nove izgradnje na okolinu.

Odlukom Sabora Socijalističke Republike Hrvatske pristupilo se izradi izmjena i dopuna Prostornog plana SR Hrvatske iz 1974. godine. Nosilac izrade Prostornog plana je Urbanistički institut SR Hrvatske Zagreb u suradnji sa Zavodom za prostorno planiranje i zaštitu čovjekove okoline Zajednice općina Rijeka, Urbanističkim zavodom Dalmacije iz Splita, Zavodom za prostorno planiranje i urbanizam Zajednice općina Osijek i Urbanističkim zavodom grada Zagreba.

Time su na zajedničkom zadatku izrade Prostornog plana SR Hrvatske okupljene sve one organizacije za prostorno planiranje koje su izradile prostorne planove zajednica općina. Prostorni plan osnovni je planski dokument kojim se utvrđuje koncepcija i politika prostornog razvoja i dugoročne osnove organiziranja i uređivanja prostora, te zaštite i unapređenja čovjekove okoline, sukladno s ciljevima i zadacima razvoja utvrđenih dugoročnim društvenim planom. Prostorni plan kao i Dugoročni društveni plan SR Hrvatske temelje se na opsežnom znanstveno-istraživačkom projektu “Znanstvene osnove dugoročnog razvoja SR Hrvatske do 2000. godine”. U okviru tog projekta izrađena je svodna i 36 parcijalni studija, između kojih je za ovaj plan od posebnog značaja studija “Prostor i čovjekova okolina u dugoročnom razvoju SR Hrvatske”.

8

Prostorni plan Platak, voditelj Plana: Andrija Randić

Prilikom izrade Prostornog plana koristili su se i rezultati opsežnog stručno-analitičkog rada, koji obuhvaća brojne sektorske studije i separate s kartografskim prikazima. Prostornim planom posebno je naglašena potreba kontinuiranog praćenja i ostvarivanja postavki plana kao i provođenje trajne koordinacije u odnosu na prostorne planove regija, područja posebne namjene te uspostavljanje informacijsko-dokumentacijskog sustava. U Prostornom planu SR Hrvatske jedno od polaznih načela metodološkog usmjeravanja prilikom ostvarivanja dugoročnih i neposrednih ciljeva i zadataka razvitka u prostoru, je da prostor i zaštita okoline čine nedjeljivu cjelinu koja se jedinstveno razmatra, planira i unapređuje. Rad na ovom Prostornom planu proširen je i na područje analize, namjene i zaštite mora. Prostorni plan SR Hrvatske usvojen je 1989. godine.

Sredinom devedesetih godina, prestankom rada i djelovanja Zajednice općina Rijeka i formiranjem Primorsko Goranske i Istarske županije, Zavod za prostorno planiranje i zaštitu čovjekove okoline ZO Rijeka prestaje sa radom. Kompletan sastav zaposlenih u Zavodu sa opremom i brojnom prostorno planerskom dokumentacijom i arhivom prelazi u Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i stambeno – komunalne djelatnosti Republike Hrvatske kao odvojena jedinica “Služba za Jadran” sa sjedištem u Rijeci. Osnovni zadatak, novoosnovanog dijela ministarstva, bio je vođenje i koordinacija vezana za prostorno planiranje i zaštitu čovjekove okoline na cjelokupnom obalnom i otočnom jadranskom području Republike Hrvatske. Također je Služba za Jadran bila zadužena za vođenje međunarodne suradnje vezano na projekte Mediteranskog akcijskog plana (MAP), Svjetske banke, Evropske investicione banke, METAP-a, Komisije evropske zajednice i Programa za razvoj Ujedinjenih Naroda, a uz to koordinirala je rad “Trilateralne komisije za zaštitu Jadrana (Hrvatska, Slovenija, Italija)”.

 

5

Sunčana uvala, Mali lošinj, 1969., autori: Zdenko Sila, Andrija Randić, Milan Smokvina, Rade Kovačić

Vrlo uspješna suradnja sa Svjetskom bankom iz Washingtona rezultirala je izradom Projekta zaštite okoline u Riječkom zaljevu u kojem su sudjelovale sve općine. Naglasak je bio na rješavanju otpadnih voda, krutog otpada i vodoopskrbe.
U tom razdoblju u okviru “Projekta Rijeka”, Zavod za razvoj, prostorno planiranje i zaštitu čovjekove okoline općine Rijeka zatražio je od Službe za Jadran 1992. godine izradu Studije namjene mora općine Rijeka. Studija je izrađena u suradnji s Institutom Ruđer Bošković – Centrom za istraživanje mora iz Rovinja i Fakultetom graditeljskih znanosti u Rijeci. Studija je koncipirana na način da posluži kao model kod izrade općinskih prostornih planova obalnih i otočnih općina. Suradnja na tom i sličnim projektima nastavljena je vrlo uspješno i sa Zavodom za prostorno uređenje Primorsko-goranske županije.

Početkom 1995. godine iz Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i stambeno-komunalne djelatnosti odvaja se Državna uprava za zaštitu okoliša i u njezinom sastavu Služba za Jadran, pod istim uvjetima i sadržajem rada nastavlja rad sada pod nazivom “Odjel za zaštitu Jadrana – Rijeka” (Office for the Adriatic).

Već iste te godine pokreće se izrada elaborata “Sustav gospodarenja otpadom u kvarnerskom i istarskom području”, koju u okviru Programa tehničke pomoći za okoliš u Sredozemlju – METAP-a u cijelosti financirala Evropska investicijska banka iz Luksemburga. Izradu, u kojoj su sudjelovale stručne institucije iz Hrvatske i inozemni konzultant RH & hconsult iz Danske koordinirao je Odjel za zaštitu Jadrana. Analizirano je jedanaest različitih varijanti zbrinjavanja otpada, od klasičnih odlagališta do spaljivanje otpada u cementarama. Sve su varijante razmatrane s ekološkog i ekonomskog stajališta po kriterijima Evropske unije te je predloženo rješenje za po jedno odlagalište na području Primorsko goranske i Istarske županije, sedam reciklažnih dvorišta i jedanaest transfer stanica.

Studija je prihvaćena Odlukom županijske skupštine 1996. godine, kojom je prihvaćen predloženi sustav gospodarenja otpadom i izgradnja suvremenih odlagališta županijskog značaja. Studija je na kraju prihvaćena i od kolegija Evropske investicijske banke i ponuđene su varijante vrlo povoljnog financiranja, ali nastupa naša stara boljka, problem dogovaranja, usaglašavanja, razumijevanja i to, nažalost, traje od 1996. godine do danas.

Nastavno na vrlo uspješnu suradnju s Programom tehničke pomoći za zaštitu u Sredozemlju – METAP, 1996. godine pokrenuta je izrada “Plana gospodarenja okolišem Cresko – Lošinjskog otočja”, koji je u cijelosti financiran bespovratnim sredstvima Komisije evropske zajednice. Svrha plana gospodarenja bila je izraditi operativni dokument za zaštitu prirodnih, kulturnih i povijesnih bogatstava otočja, dajući istovremenu podršku uravnoteženom pristupu poljoprivredi, šumarstvu i drugim kompatibilnim djelatnostima, a posebno razvoju turizma. Planom su date određene smjernice donositeljima odluka na republičkom i općinskom nivou radi zaštite kritičnih i nezamjenjivih prirodnih ekosustava i kulturnih bogatstva.

U Odjelu za zaštitu Jadrana pokreće se čitav niz aktivnosti koje su od posebnog značaja za cjelokupni Jadranski prostor, a posebno za Kvarnersku regiju. Tako je izrađena metodologija i kriteriji za praćenje kakvoće mora namijenjenog za kupanje, s ciljem zaštite zdravlja kupača, očuvanja visoke kakvoće mora i održivog upravljanja plažama. U sedam priobalnih županija danas se uzimaju uzorci u 917 točaka, dok se u Primorsko – goranskoj županiji uzimaju uzorci na 237 točaka. Također je u Odjelu pokrenuta inicijativa i izrađeni su kriteriji za dodjelu “Plave zastave” za kvalitetu plaža i marina, koju je vrlo uspješno provodi udruga “Lijepa naša”.

6

Sunčana uvala, Mali lošinj, 1969.

Godine 1997. Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i stanovanja Republike Hrvatske – Zavod za prostorno planiranje izrađuje “Strategiju prostornog uređenja Republike Hrvatske”. Strategija utvrđuje, usmjerava prostorni razvitak i dugoročno određuje uređenje, korištenje i zaštitu prostora. Strategija je preispitala dotadašnji koncept Prostornog plana SR Hrvatske iz 1988.godine, te se predlaže nova orijentacija dugoročnog prostornog razvitka prema načelima održivog razvoja.

U publikaciji “Climatic Change and the Mediterranean” koju je financirao UNEP (United Nations Environment Programme) 1996. godine, izrađena je analiza i komparacija jedanaest specifičnih lokacija na Sredozemlju. Izučavan je utjecaj klimatskih promjena na prirodne i po čovjeku stvorene vrijednosti, identificirana su područja i djelatnosti koje mogu biti ugrožene te su predložene mjere i aktivnosti, kako bi se negativne pojave mogle svesti na najmanju mjeru.

U okviru te publikacije u Odjelu za zaštitu Jadrana u suradnji s brojnim institucijama izrađena je studija “Implications of Expected Clmatic Changes for the Cres – Lošinj Islands” (Posljedice očekivanih klimatskih promjena na Cres – Lošinjsko otočje). Prema rezultatima istraživanja koje je za Sredozemlje izradio University of East Anglia, a koja su potvrđena na Drugoj Svjetskoj Konferenciji o Klimi 1990. godine, predviđalo se povišenje mora od 65 +/- 35 cm, i povišenje temperature zraka od 2 – 5 °C do kraja 21. stoljeća.

Prema primijenjenoj metodologiji utvrđeno je da se na području Cresa i Lošinja može očekivati povećanje saliniteta Vranskog jezera, poplavljivanje dijela urbanog područja, povećanje opasnosti od požara, opasnost od erozije, ugrožavanje primarne produkcije mora i drugi negativni učinci. Među pozitivnim učincima te pojave navodi se produženje turističke sezone dva do tri mjeseca godišnje.

Detaljnom analizom utvrđeno je, pod pretpostavkom povećanja razine mora do 1 metra, da dolazi u opasnost 35 ha najvrednijeg obalnog područja i da je ugroženo oko 600 objekata u 12 obalnih naselja, što je 13 posto objekata lociranih na obali. Tom pojavom bile bi ugrožene luke i lučice, saobraćajnice, pitke vode, otpadne vode, razni servisi, a posebno povijesne sredine Cres, Osor, Mali Lošinj, Veli Lošinj.

Namjera je bila da se ovom studijom ukaže na ozbiljnost problema i potrebu uvažavanja ove problematike u promišljanju i izradi prostorno planerskih dokumenata. Najjednostavnije rečeno, da se pri odabiru lokacija za ključne objekte i sadržaje za funkcioniranje grada, naselja računa s tom mogućom pojavom – klimatskim promjenama i da se bar ključni objekti smjeste na prostor gdje tom pojavom neće biti ugroženi. Mjesto je za upozoriti da se mogući utjecaj klimatskih promjena gotovo ne spominje u novoj generaciji planova, što može imati vrlo ozbiljne posljedice.

Činjenica je, da su saznanja, preporuke i zaključci ranijih projekata kroz ove protekle godine primjenjivani i na razne načine korišteni, posebno u radovima Zavoda za prostorno uređenje PGŽ, analizirajući postojeće stanje i dostignuća na širem prostoru, s vremenom kada je naša prostorno planska dokumentacija obalnog i otočnog prostora bila vodeća na Sredozemlju, može se zaključiti, kako je naše prostorno tako i urbanističko planiranje zamrlo.

Na kraju treba naglasiti da se ovaj kronološki prikaz, Retrospektiva prostornog planiranja u PGŽ, odnosi na razdoblje od pedesetih godina do 2000. godine. Prikaz planova, studija i elaborata dat je na osnovu mog prisjećanja kao aktivnog sudionika tog vremena, te kao voditelja, koordinatora i suradnika na izradi dijela planova i studija, kao i na dokumentaciji koju sam godinama prikupljao i sačuvao.
S tog razloga, postoji mogućnost, da neka vrijedna dokumentacija nije spomenuta u ovom prikazu.

Andrija Randić, dipl.ing.arh.

*** preuzeto sa Pogledaj.to



Ostavi komentar