skip to Main Content

Dnevnik neke studentice

Dnevnik neke studentice, tj. osvrt na prošlomjesečna predavanja u organizaciji Kluba Društva arhitekata Rijeka : Ida Križaj i Silvije Novak

U sklopu razgledavanja Rijeke kao lokacije ovosemestralnog projektnog programa, studenti beogradskog fakulteta arhitekture imali su organizirana predavanja među kojima su i dva održana u Društvu arhitekata pod vodstvom  mentora Idisa Turata.

Prvo predavanje 27.veljače vodila je mlada arhitektica Ida Križaj pod nazivom „Između distopije i stvarnosti“, a dan poslije Silvije Novak, 3LHD sa svojim predavanjem „Rijeka i arhitektura“. Iako možda generacijski nisu toliko razdvojeni, po suprotnostima u temama istraživanja i prikazom vlastitih projekata koje su prezentirali stvorili su dinamičnu platformu za kasniju raspravu i pitanja publike te, sigurna sam, potakli publiku i na kasnije razgovore i daljnje promišljanje (mene sigurno jesu).

Križaj je svojim predavanjem uspjela potaknuti sve prisutne na aktivno upijanje znanja te konačno i osmjeh na lice svojim „pesimističnim optimizmom“ kako je komenitirao Turato, te kako su sami beogradski studenti komentirali. Uspjela je sve prisutne motivirati i inspirirati svojim žarom, temeljitošću obrade mnogostrukih tema i samom očitom energičnom zaljubljenošću u pristupu arhitekturi. Predavanje je bilo bazirano na proučavanju i dokazivanju simultanosti i svojevrsnoj simbiozi i nerazdvojenosti naizgled oprečnih premisa, kao npr. odnosu distopije i stvarnosti, predpostavljanju i organiziranju održive budućnosti i trenutnog stanja na koje se reagira, ekološko-biološkim elementima i procesima u trenutku transkodiranja u građevinsko-tehnološki jezik arhitekture, te na mnogim drugim oprečnim činjenicama i stanjima u kojima se nalazimo ili ćemo se skoro nalaziti. Jasno i tečno predavanje koje je krenulo s kratkim povijesnim pregledom održive gradnje preko prikaza hipokausta i samom definicijom održivosti završilo je, preko prikaza projekta Flood house, Kuće u Puli, distopijskog urbanističko-arhitektonskog projekta Next Vojak, sa zakonskom definicijom uređene građevinske parcele i prikazom vrlo realnog ne-arhitektonskog objekta na xy-mjestu koji je možda i (naj)autonomniji i (naj)samoodrživiji objekt, a isto tako vjerojatno nezakonito izgrađene kuće (arhitektica se osvrnula na zakonsko onemogućivanje apsolutno održive gradnje, off-the-grid-house, iz očito čisto kapitalističkih tendencija ispisivanja tih istih zakonskih regulacija).

ida križaj 0.1

ida križaj 0.2

Sutra dan Novak je održao predavanje u kojem je kroz prikaz svojih radova različitih mjerila (iz riječke regije) pokušao predstaviti rad 3LHD-a i teme kojima se oni bave. Kroz projekt kao što je most (Ri) ili dvorana (Ri) jasne su suptilne i vrlo visoko estetski izdefinirane predpostavke kreiranja javnih prostora, dok se u drugim (urbanističko-arhitektonskim) projektima pak vidi jasna usmjerenost prema investor-development orijentaciji.

Ono što je bilo jako zanimljivo slušajući dva dana za redom baš ova dva predavanja, nije samo u smislu viđenja fizički različitih pristupa, već kako kvalitetna arhitektura, uspješni projekti i posvećenost arhitektonskoj praksi može paralelno imati donekle suprotne smjerove tj. početne (na razini koncepta) suprotne pretpostavke.

Komercijalan, kvantitativan i jasno estetsko-fizički izdefiniran pristup 3LHD-ovih radova (vidljiv u projektima za Muzil i Deltu) u direktnoj je suprotnosti s isto tako npr. „velikim“ projektom Next Vojak u kojem je jasna tendencija i usmjerenje prema ne-jednofaznom i top-down pristupu već bottom-up, sekvencijalnom, vrlo održivom stvaranju samo-razvijajućeg sustava (uzmimo na primjer samo segment cirkulacije vode: sakupljanje, pročišćavanje i generiranje iste za poljoprivredu te posljedično stvaranje novog/starog eko-socijalnog sistema).

Još jedna razlika vidljiva je i u ispitivanju arhitektonske tipologije. Dok je Novak svojim projektom Delte pokazao kako se neki donekle arhetipski tipološki elementi kao blokovska struktura (navedena referenca je bio plan Barcelone) mogu doslovno preslikati i u današnjim planovima, Križaj u svojim projektima razgrađuje i invertira elemente usvojene tipologije npr.tipologija ladanjske kuće i urbanizma u donjim zonama Next Vojaka  koje su organizirane oko ne-tako-klasičnog jezera). Novak je na samom početku svog predavanja potaknuo i kasniju raspravu na temu odnosa javnog i privatnog u kontekstu stvaranja novih urbaniteta te pokušao objasniti što za 3LHD znači pojam urbanog (definirajući ga kao visoku gustoću i kvantitet).

silvije novak + delta

silvije novak + most

Za kraj, možda ključan i interesantan element suprotnosti kroz koju se može proučiti ova dva (naizgled oprečna) predavanja jest to da je Križaj rođena „purgerica“ koja se preselila u Rijeku dok je Novak pak riječki arhitekt koji djeluje i živi u Zagrebu. Razlika u mentalitetu, atmosferi i generalnom geo-mentalnom kontekstu življenja u ta dva grada meni je osobno jasno vidljiva od prvog trena kada sam se (privremeno, a možda i za stalno) preselila u Rijeku.

Možda njihovi pristupi i teme kojima se bave kroz svoj bogat, temeljit (i izuzetno zanimljiv u svojim razlikama) arhitektonsko-urbanistički rad i promišljanje, su direktna posljedica i/ili sam uzrok toj zamjeni gradova u kojima su odabrali živjeti i raditi.

 

studentica studira u Zagrebu, a trenutno živi u Rijeci

Vanda Trifunović, za DAR

Back To Top