skip to Main Content

Arhitektura br. 218: Kazimir Ostrogović

Piše: Vera Grimmer, glavna i odgovorna urednica

O Kazimiru Ostrogoviću modernistu druge generacije politički i socijalno aganžiranom arhitektu, nije ni za njegova života niti kasnije mnogo pisano a da se o nekoj kritičkoj valorizaciji njegova opusa i ne govori. Tek je nedavni istraživački napor arhitekta Idisa Turata,pod mentorstvom profesora dr.sc. Marijana Hržića, otklonio taj nedostatak. Stoga je tim važnije da se Turatova studija barem djelomično predstavi javnosti kao treći u nizu monografskih brojeva časopisa Arhitektura: „Neven Šegvić, Ivan Vitić i Kazimir Ostrogović“. Arhitekt Ostrogović javnosti je poznat kao autor važnih gradskih objekata kao što su kompleks instituta Ruđer Bošković, Zagrebačka banka u Zagrebu, Riječka banka u Rijeci, Fakultet strojarstva i brodogradnje, a prije svega zagrebačka Gradska vijećnica – ključna zgrada ne samo Hrvatske već i međunarodne moderne…. (Friedrich Achleitner), dok se primjerice o njegovom kozistentnom i konzekventnom Kvarnerskom opusu već manje zna.
Vrijedno je podsjetiti na Osrtogovićevo sudjeljovanje u čitavom nizu velikih pompoznih poslijeratnih natječaja (zgrada Centralnog komiteta Komunističke Partije1947.g. ; velika opera u Beogradu 1947.g. – prva nagrada; zgrada savezne Vlade 1947.g.), koji su trebali afirmirati novu državu i novi društveni sistem prema tada aktualnom Sovjetskom modelu. Za razliku od svojih kolega ( velikih pa i najvećih imena hrvatske moderne) Ostrogović nije udovoljio zahtjevima vlasti za monumentalizmom i reprezentativnošću već je zadržao dignitet svog modernističkog stava. Od ranih natječaja kao naprimjer natječaja za Banovinu u Splitu 1936.g. do kapitalnog djela- zagrebačke Gradske vijećnice održan je kontinuitet arhitektonskog pristupa i postupka. Pri tom ovaj kontinuitet predstavlja prije arhitektovu vrlinu nego manu.
Navedene su tek neke od tema ove monografije o Kazimiru Ostrogoviću, čija se arhitektura može označiti kao svojevrstan katalog arhitektonskih pravila i principa, a ta pravila predstavljaju svojevrsnu derivaciju modernističko – bauhausovskih principa i uloge arhitekta u društvu….kako je to izrazio autor Idis Turato.
Zahvaljujemo arhitektu Idisu Turatu bez čijeg minucioznog istraživačkog rada ova monografija ne bi bila moguća, te gospođi Zrinki Kulenović, kćeri arhitekta Ostrogovića kao i arhitektu Aleksandru Laslu koji su autoru dali na korištenje dio slikovnog materijala. Budući da originalni planovi gotovo svih Ostrogovićevih projekata zapravo više i ne postoje dragocjen nam je bio i materijal o Gradskoj vijećnici u Pančevu, koji nam je stavio na raspolaganje gospodin Stanislav Živkov kao što su bila informativna i svjedočenja Ostrogovićeva suradnika arhitekta Nebojše Weinera.

U pripremi monografije korišteni su podaci i slikovni materijali iz privatne obiteljske zbirke, privatne zbirke Aleksandera Lasla, privatne zbirke Nebojše Weinera, Arhiva Toše Dapca, pri Muzeju suvremene umjetnosti, Grad Zagreb, časopisa Oris te članaka objavljenih u časopisima Čovjek i prostor i Arhitektura. Damir Fabijanić autor je recentnih fotografija Ostrogovićevih kapitalnih djela.

Izdavač: Udruženje hrvatskih arhitekata
Jezik: hrvatski, engleski
ISSN 0305-3666

Back To Top